Naselje Brežani smješteno je 15 km jugoistočno od Karlovca, uz desnu obalu rijeke Kupe. Budući da je ovo naselje smješteno u nizinskome reljefu, podrijetlo imena Brȅžani valja tražiti u praslavenskoj riječi *bȇrgъ u značenju 'obala rijeke ili potoka' – Brežani, naime, leže u dolini rijeke Kupe, a kroz naselje protječe i rječica Utinja koja ga dijeli na dva dijela i koja se u neposrednoj blizini sela ulijeva u Kupu. Uska povezanost žitelja s vodenim tokovima ogleda se i u motivaciji imenā okolnih sela: Brežanima su susjedni punktovi Brȍani i Rȋbari, a s druge strane Kupe nalaze se Rečȉca i Lȗka Pȍkupska. Do 1948. Brežani i Brođani administrativno su pripadali jednome naselju koje se dotada zvalo Gliboki Brod (Karlovački leksikon, 2008: 60). Karlovački povjesničar Lopašić (1879: 105) bilježi još starije ime – Strelački Brod – koje je motivirano imenom srednjovjekovne plemenske općine Strelče koja je bila pod upravom utvrđenoga grada Steničnjak, na Lopašićevoj karti locirane upravo na području današnjih Brežana (Lopašić 1895). Pridjev tvoren od imena mjesta je brȅški, stanovnik Brežana je Brežãnac, a stanovnica Brežãnka.
Punkt Brežani u prošlome stoljeću nije bio usmjereno ispitivan, tek u novije vrijeme obavljena su u ovome mjestu iscrpnija dijalektološka istraživanja (Marinković 2015). Prvi spomen Brežana u dijalektološkome smislu jest onaj Milana Rešetara pri utvrđivanju narječne tromeđe u okolici Karlovca: prema Rešetaru tadašnji Gliboki Brod bio je posljednje kajkavsko selo na desnoj obali Kupe (1907: 45), odnosno, prema tadanjim spoznajama i lingvističkim dosezima, svi punktovi zapadnije od toga više nisu imali kajkavskih obilježja.
Ivan Brabec ugrubo je istražio nekoliko fonoloških i morfoloških osobina nekih govora karlovačkoga Pokuplja, neovisno o njihovoj pripadnosti kojemu narječju. Naime, analizirajući reflekse pojedinih polaznih jedinica Brabec bi nabrajao govore i skupine govora koje povezuju određene izoglose, no bez preciziranja kojemu dijalektu ili narječju pojedini govor pripada, ističući da je “...govoriti o kajkavskim mjestima u ovom kraju vrlo teško, jer se u tim mjestima miješaju osobine jednog i drugog govora, a ponegdje i štokavskog k tome. Pokuplje je prelazno zemljište, gdje kajkavski dijalekt prelazi u čakavski i, u manjoj mjeri, u štokavski” (1971: 321). U kontekstu ovoga rada zanimljivo je njegovo uočavanje pojave śakavizma (fonem ś u konsonantskome sustavu) upravo u Brežanima (1971: 328).
U Brežanima ispitane su izvorne govornice Mara Horvat (1945.), Vera Kusanić (1950.), Ljerka Kusanić (1950.), Marjana Marinković (1955.).
- upitno-odnosno zamjenica kȁj; upitna zamjenica zȁkaj
- dugi jat reflektirao se kao : stĩ̧na, bĩ̧la, tlo, vĩ̧nac, dĩ̧te, rč, rĩ̧zanci, vrć Gmn., klĩ̧śa 'kliješta', gr 'grijeh', ln, dlĩ̧to. Fonem dolazi samo u dugim slogovima i njegov je izgovor prilično složen. Izgovor mu je vrlo otvoren, odnosno njegova se fonetska realizacija kreće između fonema /ẹ/ i fonema /i/, međutim bliže i. Na razini realizacije taj se glas katkada diftongira u ẹi, s oslabljenom artikulacijom prvoga člana 1 : [stẹĩna, bẹĩlo, vrẹĩme, vrẹȋć Gmn., precẹīdȉti, grẹ͡i 'grijeh']. Kratki je jat reflektiran u e : mȅsto, mȅšina 'mijeh', dȅver, tȅme, sȅme, vrȅća, dȅlati, mȅsec, dȅca, rȅpa, žīvȅli, kolȅno, cedȉlo, sekȉra, ȍbed, čȍvek. Glagol tȉrati s vokalom i kao kontinuantom kratkoga jata pripada vjerojatno skupini tzv. stalnih ikavizama
- > a, ə > a : pȃń, tȃst, pȁkal, mȁša
- ǭ > ū, ǫ > u : mũdar, tūžȉti, klȕpko, mȕški, bȕm
- > ū, > u : žũna, pūzȁti, sȕza
- u glagolima druge vrste na mjestu ishodišnoga morfa *-nǫ- stoji morf -na- : dĩgnati, dĩgnala, mȁknati, klȅknala je
- * > j : mȅja, sȁja, žẽja, brȅja, pogãjati se 'cjenkati se', posȃjen (iznimka je primjer av). Sekundarna skupina dj (<*dəj) dala je // : rȍak, sũe
- izostanak glasa h : vpa, lȁče, rānȉti 'hraniti', bat, ȉža, Rvãti; 2 mevȗr, duvȃn, skũvano, potepũvi Nmn. 'potepusi, skitnice', bȕva, snȁja, štȉjača, kȕńa 'kuhinja', vńa, ȍraj, krȕv, gr 'grijeh'
- protetsko v-: vũje 'ujak', vũļe, vũsko, vušȇs Gmn., vȕra, vūzȉti. Proteza ostaje i nakon prefiksacije glagola: nāvčȉti
- zamjena pro > pre: prẽjti 'proći', prešētȁti, precdȉti, premńȉti 'promijeniti', premūknȁti 'promuknuti'
- fonem ś u konsonantskome sustavu: blśȁti, natȁśe, dvorȉśe, gūvnȉśe, pūśȁti, kośȉca, kśen, pĩśanci 'pilići', kosȉśe 'držalo od kose', śīpnȁti 'uštipnuti', klĩ̧śe 'kliješta', lĩ̧śe 'lišće', prośẽńe, ĩśem, śȁpak 'količina koja stane u šaku', toponim Vośãnka - njive ispod Lipja, pȅśac, kośȉca - mala kost i kost na članku
- troakcenatski sustav: kratki naglasak i dva duga − dugi silazni i dugi uzlazni; očuvana prednaglasna duljina: narēdȉla 'napravila', dlȉti ‘dijeliti’, divānȉti, īskȁti, poslūnȁti 'poslušati', dāvȁli, kūpȉli, mšȁti, mūčȁti, žīvȅti, glēdȅti, džālȉca, mlinārȉca
- tvorba futura pomoću svršenoga prezenta glagola biti: dȍšal bum, dȅlal bum, ȉšal bum, spȃl bum
- funkcionalno i morfološko razlikovanje infinitiva i supina, tipično za mnoge kajkavske govore − ȉdem vȍzit gnȏj : nȅmoj tȁk bzo vozȉti, dȁnas mȏram ĩti kȍpat : nȋ tla kopȁti
1
Stjepko Težak u brojnim je punktovima karlovačke okolice (mahom u govorima prigorskoga dijalekta, odnosno šire ozaljske okolice) uočio specifičnost realizacije vokala i, kako onoga koji je podrijetlom od jata, tako i onoga koji je kontinuanta etimološkoga *i: “Glas i se pod dugim akcentima diftongizira u nekim krajevima tako, da se ispred i kao neki prizvuk čuje zatvoreni e: mei, vei, leȋpo, sideȋm, meȋslila, zeȋma, peȋva, povreȋslu, leȋśe” (1957: 420).
2
Toponim – dio naselja Brežani gdje žive većinom stanovnici s prezimenom Horvat.
mȁđac - 'drvo za drepanje grožđa'
žbȁnja- 'drvena posuda za pravljenje maslaca'
bãńak- 'dio iznad zidane peći na kojem su se ljudi obično grijali'
štgļići - 'stepenice'
kȗrńak - 'kokošinjac'
pȍdrubača - 'potkošulja'
rȗb - 'stolnjak'
stȏlnica - 'ladica u stolu'
kȅzman- 'prase za tov'
šȋri - 'remenje za konja'
korbȃč - 'bič'
bȍket - 'metalna kanta za mlijeko'
bȅnt - 'neravno korito potoka ili rječice s udubinama i plićacima'
šȅgac - 'velika ručna pila'
žȉto - 'proso'
pȑćija - 'osobne stvari koje je žena donijela u brak'
klȁdnja - 'veliki kup sijena ili slame'
cȉmbula - 'vrsta iz porodice šljiva'
cȉmplet - 'tepsija'
fãnjak - 'buhtla'
štrȗdļini - 'štrukli'
bujȃn - 'stršljen'
prȁžetina - 'kajgana'